Ratnici Istre kroz vrijeme
Znaš li, mladi Temporuse, da je tekst koji si upravo pročitao napisao jedan Francuz? U njemu su se potkrale pogreške (pravopisne, gramatičke i stilske.) Za svaku pogrešku koju pronađeš, stječeš pravo biti zapovjednik u jednoj Temporus bitci.
HISTRI: moje ilirsko pleme
Pozdrav tebi, mladi Temporuse. Ja sam Epulo, vođa Histrâ, ponosan ilirski narod iz željeznog doba. Mi smo među prvima koji su živjeli na ovim bogatim i divljim zemljama koje danas nazivaš Istrom, i kojima smo dali svoje ime. Ali to je bilo prije gotovo 3 000 godina.
Živimo u Gradinama: utvrđenim naseljima sagrađenima na uzvisinama, okruženima snažnim kamenim zidovima koji mogu dosezati 7 metara visine i 5 metara debljine. S visine vidimo daleko: more, šume, putove. Ništa se ne približava a da ne bude opaženo. A ti, ako pažljivo pogledaš oko sebe, među šumama i kamenjem, možda ćeš još uvijek pronaći neke tragove naše prošlosti, poput onih u Kuncima, blizu Labina, gdje ćeš možda jednog dana doći trenirati i boriti se uz mene.
Za život lovimo, obrađujemo zemlju i lovimo ribu duž obale. Ali mi smo i ljudi mora, kada je potrebno postajemo gusari, napadamo brzo iz naših plovila kako bismo uzeli ono što nam je potrebno. More hrani, ali ono je i bojno polje. Naša zemlja je bogata. A ono što je bogato, privlači pohlepu. Zato je treba braniti.
Ovako izgledaju moji najskromniji ratnici: koplje, drveni štit, ponekad jednostavna kaciga. Brzi su, izdržljivi i poznaju svako brdo, svaku stazu.
No među mojim ljudima ima i poglavara, bogatijih ratnika. Oni nose mačeve, kacige ilirskog tipa, ojačane štitove, kao i metalne zaštite na torzu ili nogama. Njihova je zadaća držati liniju, voditi druge i ne uzmicati.
Kelti, ti strašni ratnici
Onaj tamo je keltski ratnik. Došao je na ova područja prije otprilike 2 400 godina. Najviše su ratovali protiv naših susjeda u Dalmaciji, ali i ovdje, u Istri, ponekad smo se morali suočiti s njima. Iznenadili su nas svojom vrlo ofenzivnom opremom: dugim mačevima, velikim štitovima, metalnim kacigama i ponekad verižnom košuljom (fleksibilni oklop sastavljen od međusobno povezanih metalnih karika), rijetkom i impresivnom za to doba.
No znaj, mladi Temporuse, da su se ovdje, u Istri, naši ratnici hrabro borili i da se Kelti nikada nisu trajno naselili na našim zemljama.
Rimljani i njihove strašne vojske
Nažalost, prije otprilike 2 200 godina, Rimljani su nas počeli napadati. Naravno, željeli su osvajati, ali treba reći da smo ih i mi često ometali svojom gusarskom djelatnošću. Imali su iznimno dobro organiziranu vojsku. Rimski vojnik iz doba Republike nosio je metalnu kacigu s obraznim štitnicima, oklop i ponekad verižnu košulju preuzetu od Kelta. Njihov štit, scutum, bio je velik, ovalan ili pravokutan i pružao im je izvrsnu zaštitu. Njihovi pomoćni vojnici uznemiravali su nas bacajući lagana, ali smrtonosna koplja. Zatim je napredovala teška pješaštva. Prije sudara, legionari su bacali pilum, teško koplje bačeno s male udaljenosti kako bi razbili naše redove i onesposobili štitove. Potom je započinjala borba prsa o prsa i morali smo se suočiti s strašnim gladiusom, kratkim mačem namijenjenim ubodima.
Pobijedili su u ratu i mir se uspostavio. Iako je naše srce ostalo histarsko, počeli smo živjeti poput Rimljana, manje na uzvisinama, a više u nizinama. Treba reći da je rimska vojska, čiji smo s vremenom i sami postali dio, bila vrlo snažna. Kasnije je usvojila još potpuniju opremu: segmentirani oklop, ojačanu kacigu, standardizirani štit i zajedničku disciplinu u cijelom Carstvu.
Vikinzi: ljudi pomalo poput nas
No Rimsko Carstvo se raspalo i doživjeli smo duga razdoblja nemira i brojne invazije Gota, Huna, Langobarda, Avara i Slavena. Među tim uzročnicima nemira, neki su nas podsjetili na hrabre Histre. To su bili Vikinzi, ponosni moreplovci sa sjevera, čas trgovci, čas pljačkaši ili strašni ratnici. Nisu nas osvojili, ali su izvodili prepade, dolazeći morem na svojim brzim ratnim brodovima, skeidima, koje danas nazivamo drakkarima zbog njihovih pramaca u obliku zmajeve glave. Vikinzi, zaštićeni svojim okruglim drvenim štitovima, borili su se na sasvim drugačiji način: mačem, kopljem, ali i sjekirom. Neki su štitili glavu koničnom željeznom kacigom, a drugi kacigom s maskom koja je štitila oči i nos, posebno impresivnom.
Vitezovi XI. stoljeća
Malo predaha došlo je tek mnogo kasnije, u srednjem vijeku, zahvaljujući izgradnji dvoraca i prisutnosti vitezova. U XI. stoljeću vitez je uglavnom nosio verižni oklop: dugi metalni hauberk koji je štitio tijelo, nadopunjen rukavicama i verižnim nogavicama za ruke i noge, dok mu je glava bila zaštićena kacigom. Naoružan većim mačem, štitio se štitom koji se nazivao ešut. Borio se na konju ili pješice, dobro zaštićen, ali još uvijek relativno pokretan.
Vitezovi XIII. stoljeća
U XIII. stoljeću oprema viteza postupno se razvija prema boljoj zaštiti i jasnije oblikovanoj silueti. Lančana košulja i dalje prevladava, ali se nadopunjuje krutim ojačanjima na pojedinim dijelovima tijela. Oblik postaje profinjeniji, zaštita se poboljšava, a pokretljivost ostaje očuvana.
Vitezovi XIV. i XV. stoljeća
Kasnije, u XIV. stoljeću, vitez je postupno usvojio pločasti oklop. Metalne ploče štitile su torzo, ruke i noge, a bile su spojene tako da su omogućavale kretanje. Glava je bila prekrivena kacigom s vizirom, dok se verižni oklop i dalje nosio ispod kako bi zaštitio osjetljiva mjesta. Preko verižne košulje ili oklopa, vitez je često nosio tabard ili oružanu tuniku, u bojama i simbolima svoje loze, kako bi bio prepoznatljiv na bojištu. Nikada bolje zaštićen, postao je teški ratnik, izuzetno opasan u bliskoj borbi, simbol moći i autoriteta na bojištu.
Temporus: novi ratnici Istre
Danas mladi ratnici ponovno oživljavaju ove borbe, ali radi sporta i užitka. Neki to čine s metalnim oružjem i opremom, što se naziva buhurt. Drugi koriste opremu od pjene kako bi bili brži i okretniji; to se naziva Soft Armored Fighting. Upravo tu disciplinu njegujemo u Temporusu.
Ali nisi me pitao, mladi Temporuse, što su vitezovi nosili ispod oklopa… To je bio gambeson, debela i prošivena odjeća nošena kako bi ublažila udarce i zaštitila tijelo. I mi ga ponekad koristimo tijekom treninga, radi zaštite… ali i da bismo imali malo više stila
